òtpjevati
òtpjevati svrš. 〈prez. òtpjevām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtpjevān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otpjevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otpjevam |
| 2. | otpjevaš |
| 3. | otpjeva |
| množina | |
| 1. | otpjevamo |
| 2. | otpjevate |
| 3. | otpjevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otpjevat ću |
| 2. | otpjevat ćeš |
| 3. | otpjevat će |
| množina | |
| 1. | otpjevat ćemo |
| 2. | otpjevat ćete |
| 3. | otpjevat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otpjevah |
| 2. | otpjeva |
| 3. | otpjeva |
| množina | |
| 1. | otpjevasmo |
| 2. | otpjevaste |
| 3. | otpjevaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otpjevao sam |
| 2. | otpjevao si |
| 3. | otpjevao je |
| množina | |
| 1. | otpjevali smo |
| 2. | otpjevali ste |
| 3. | otpjevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otpjevao |
| 2. | bio si otpjevao |
| 3. | bio je otpjevao |
| množina | |
| 1. | bili smo otpjevali |
| 2. | bili ste otpjevali |
| 3. | bili su otpjevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otpjevaj |
| množina | |
| 1. | otpjevajmo |
| 2. | otpjevajte |
| glagolski prilog prošli | |
| otpjevavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otpjevao, otpjevala, otpjevalo | |
| otpjevali, otpjevale, otpjevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otpjevan, otpjevana, otpjevano | |
| otpjevani, otpjevane, otpjevana | |
Definicija
| 1. | (što) završiti pjevanje, proizvesti melodiju glasom do kraja |
| 2. | () razg. ekspr., v. odsvirati (2,3) |
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. pjevati
