òtpjevati
òtpjevati svrš. 〈prez. òtpjevām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtpjevān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otpjevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otpjevam |
2. | otpjevaš |
3. | otpjeva |
množina | |
1. | otpjevamo |
2. | otpjevate |
3. | otpjevaju |
futur | |
jednina | |
1. | otpjevat ću |
2. | otpjevat ćeš |
3. | otpjevat će |
množina | |
1. | otpjevat ćemo |
2. | otpjevat ćete |
3. | otpjevat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otpjevah |
2. | otpjeva |
3. | otpjeva |
množina | |
1. | otpjevasmo |
2. | otpjevaste |
3. | otpjevaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otpjevao sam |
2. | otpjevao si |
3. | otpjevao je |
množina | |
1. | otpjevali smo |
2. | otpjevali ste |
3. | otpjevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otpjevao |
2. | bio si otpjevao |
3. | bio je otpjevao |
množina | |
1. | bili smo otpjevali |
2. | bili ste otpjevali |
3. | bili su otpjevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otpjevaj |
množina | |
1. | otpjevajmo |
2. | otpjevajte |
glagolski prilog prošli | |
otpjevavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otpjevao, otpjevala, otpjevalo | |
otpjevali, otpjevale, otpjevala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otpjevan, otpjevana, otpjevano | |
otpjevani, otpjevane, otpjevana |
1. | (što) završiti pjevanje, proizvesti melodiju glasom do kraja |
2. | () razg. ekspr., v. odsvirati (2,3) |