óvca
óvca ž (mužjak: ovan; mlado: janje) 〈N mn ȏvce, G ovácā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ovca |
| G | ovce |
| D | ovci |
| A | ovcu |
| V | ovco |
| L | ovci |
| I | ovcom |
| množina | |
| N | ovce |
| G | ovaca |
| D | ovcama |
| A | ovce |
| V | ovce |
| L | ovcama |
| I | ovcama |
Definicija
| 1. | domaća životinja preživač, daje vunu, mlijeko i meso |
| 2. | pren. pejor. a. glupa osoba b. strašljiva, pitoma osoba |
Sintagma
∆ divlja ovca 1. muflon 2. lokal. srna, v.
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju, nadimačka ili etnici): Óvcin (Donji Miholjac, Rijeka), Òvčār (420, Čakovec, Zagorje, Prigorje, I Slavonija), Ovčarìček (140, Krapina, Zagorje, Prigorje), Òvčarić (300, Zabok, Zagorje, Primorje), Ovčarìćek (Križevci, Zagorje, Prigorje), Ovčàrīk (Ðakovo, Osijek), Óvčina (Dubrovnik, Osijek)
◊ top. mikrotop.: Òvčara (Slatina), Ovčárevo (Vinkovci, Osijek), Óvčica (Senj)
◊ top. mikrotop.: Òvčara (Slatina), Ovčárevo (Vinkovci, Osijek), Óvčica (Senj)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. ovьca (rus. ovcá, polj. owca), lit. avis ← ie. *h3ewis (lat. ovis, grč. óis)
