pa (II)
pa (II) čest.
Definicija
u kontekstima:
| 1. | (pa da) pojačava značenje riječi pred kojom stoji, čak makar, pa makar [neće mu uspjeti, pa da se ubije] |
| 2. | potiče na što, zn. daj, ded (er) [pa daj] |
| 3. | sa značenjem čuđenja na početku uskličnih rečenica; zar?, je li moguće?, ma nije valjda? [pa to nije moguće] |
| 4. | u samostalnoj upotrebi s upitnom intonacijom kad se želi da sugovornik izrekne svoju misao dokraja, ili radi omalovažavanja; i što je bilo?, i što onda? [pa?] |
| 5. | izriče sumnju, nepovjerenje, bojazan, nesigurnost [pa (paaa) jest] |
| 6. | a. služi da se istakne jedan rečenični dio [pa to!] b. upozorava na naglost u izvođenju radnje [preko rijeke pa u šumu] |
| 7. | (zaključni konektor) nakon šireg konteksta ili opisa situacije uvodi rečenicu negativnog sadržaja prema prethodno rečenom ili opisanom [pa se (ti sad) ženi (nakon opisa lošeg iskustva sa ženidbom)] |
Etimologija
✧ vidi pa (I)
