palàtīn
palàtīn m 〈G palatína〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | palatin |
| G | palatina |
| D | palatinu |
| A | palatina |
| V | palatine |
| L | palatinu |
| I | palatinom |
| množina | |
| N | palatini |
| G | palatina |
| D | palatinima |
| A | palatine |
| V | palatini |
| L | palatinima |
| I | palatinima |
Definicija
pov.
| 1. | kraljevski ili carski namjesnik ili službenik (ob. u srednjovjekovnoj Europi, u Bizantu, Poljskoj i Francuskoj) |
| 2. | u Ugarskoj do 1848, najviši dvorski službenik (regent, vrhovni sudac, zapovjednik vojske, kraljev namjesnik); nadvornik |
Etimologija
✧ vidi Palàtīn
