Hrvatski jezični portal

paramàgnētskī

paramàgnētskī prid.,

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N paramagnetski
G paramagnetskog / paramagnetskoga
D paramagnetskom / paramagnetskome / paramagnetskomu
A paramagnetskog / paramagnetski
V paramagnetski
L paramagnetskom / paramagnetskome / paramagnetskomu
I paramagnetskim
množina
N paramagnetski
G paramagnetskih
D paramagnetskim / paramagnetskima
A paramagnetske
V paramagnetski
L paramagnetskim / paramagnetskima
I paramagnetskim / paramagnetskima
 
srednji rod
jednina
N paramagnetsko
G paramagnetskog / paramagnetskoga
D paramagnetskom / paramagnetskome / paramagnetskomu
A paramagnetsko
V paramagnetsko
L paramagnetskom / paramagnetskome / paramagnetskomu
I paramagnetskim
množina
N paramagnetska
G paramagnetskih
D paramagnetskim / paramagnetskima
A paramagnetska
V paramagnetska
L paramagnetskim / paramagnetskima
I paramagnetskim / paramagnetskima
 
ženski rod
jednina
N paramagnetska
G paramagnetske
D paramagnetskoj
A paramagnetsku
V paramagnetska
L paramagnetskoj
I paramagnetskom
množina
N paramagnetske
G paramagnetskih
D paramagnetskim / paramagnetskima
A paramagnetske
V paramagnetske
L paramagnetskim / paramagnetskima
I paramagnetskim / paramagnetskima
Definicija
ob. u:
Sintagma
paramagnetske materije fiz. tvari koje imaju (malenu) pozitivnu magnetsku susceptibilnost, imaju orbitalni ili spinski magnetski moment koji se pod utjecajem vanjskog magnetskog polja usmjerava u pravcu tog polja, sadrže atome, ione ili molekule s jednim ili više nesparenih elektrona (kisik, natrij, mangan, modra galica itd.), magnet ih privlači (ali vrlo slabo, za razliku od feromagnetskih tvari koje magnet privlači vrlo jako i dijamagnetskih tvari koje magnet vrlo slabo odbija)
Etimologija
✧ para- + v. magnet, màgnētskī