natúra
natúra ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | natura |
| G | nature |
| D | naturi |
| A | naturu |
| V | naturo |
| L | naturi |
| I | naturom |
| množina | |
| N | nature |
| G | natura |
| D | naturama |
| A | nature |
| V | nature |
| L | naturama |
| I | naturama |
Definicija
| 1. | rij. osobine ličnosti, temperament i karakter, ćud, narav, priroda osobe u širokom smislu [osjetljiva natura; uporna natura] |
| 2. | priroda |
Sintagma
∆ natura naturans (izg. natur natúrans) stvaralačka priroda, stvaralački princip svijeta, koji se u teologiji, a katkad i u filozofiji, izjednačuje s pojmom Boga;
natura naturata (izg. natur naturáta) stvorena priroda, pojedinačne stvari svijeta, svijet sam
natura naturata (izg. natur naturáta) stvorena priroda, pojedinačne stvari svijeta, svijet sam
Frazeologija
⃟ u naturi (platiti) platiti u robi umjesto u novcu
Etimologija
✧ lat. natura ≃ nasci: roditi se
