nàzdraviti
nàzdraviti (komu) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàzdravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nazdraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nazdravim |
| 2. | nazdraviš |
| 3. | nazdravi |
| množina | |
| 1. | nazdravimo |
| 2. | nazdravite |
| 3. | nazdrave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nazdravit ću |
| 2. | nazdravit ćeš |
| 3. | nazdravit će |
| množina | |
| 1. | nazdravit ćemo |
| 2. | nazdravit ćete |
| 3. | nazdravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nazdravih |
| 2. | nazdravi |
| 3. | nazdravi |
| množina | |
| 1. | nazdravismo |
| 2. | nazdraviste |
| 3. | nazdraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazdravio sam |
| 2. | nazdravio si |
| 3. | nazdravio je |
| množina | |
| 1. | nazdravili smo |
| 2. | nazdravili ste |
| 3. | nazdravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nazdravio |
| 2. | bio si nazdravio |
| 3. | bio je nazdravio |
| množina | |
| 1. | bili smo nazdravili |
| 2. | bili ste nazdravili |
| 3. | bili su nazdravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nazdravi |
| množina | |
| 1. | nazdravimo |
| 2. | nazdravite |
| glagolski prilog prošli | |
| nazdravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nazdravio, nazdravila, nazdravilo | |
| nazdravili, nazdravile, nazdravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nazdravljen, nazdravljena, nazdravljeno | |
| nazdravljeni, nazdravljene, nazdravljena | |
Definicija
izreći želje za dobro zdravlje, uspjeh, sreću, ispijajući u ime toga piće, održati zdravicu u ime toga
