nazírati
nazírati () nesvrš. 〈prez. nàzīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nazirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naziram |
| 2. | naziraš |
| 3. | nazira |
| množina | |
| 1. | naziramo |
| 2. | nazirate |
| 3. | naziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nazirat ću |
| 2. | nazirat ćeš |
| 3. | nazirat će |
| množina | |
| 1. | nazirat ćemo |
| 2. | nazirat ćete |
| 3. | nazirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazirah |
| 2. | naziraše |
| 3. | naziraše |
| množina | |
| 1. | nazirasmo |
| 2. | naziraste |
| 3. | nazirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nazirao sam |
| 2. | nazirao si |
| 3. | nazirao je |
| množina | |
| 1. | nazirali smo |
| 2. | nazirali ste |
| 3. | nazirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nazirao |
| 2. | bio si nazirao |
| 3. | bio je nazirao |
| množina | |
| 1. | bili smo nazirali |
| 2. | bili ste nazirali |
| 3. | bili su nazirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naziraj |
| množina | |
| 1. | nazirajmo |
| 2. | nazirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nazirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nazirao, nazirala, naziralo | |
| nazirali, nazirale, nazirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naziran, nazirana, nazirano | |
| nazirani, nazirane, nazirana | |
Definicija
zast. govoriti »kroz nos«, govoriti nazalno, imati nazalnu artikulaciju
Etimologija
✧ vidi nàzālnī
