nàvirati
nàvirati () nesvrš. 〈prez. -rēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navirem |
| 2. | navireš |
| 3. | navire |
| množina | |
| 1. | naviremo |
| 2. | navirete |
| 3. | naviru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navirat ću |
| 2. | navirat ćeš |
| 3. | navirat će |
| množina | |
| 1. | navirat ćemo |
| 2. | navirat ćete |
| 3. | navirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | navirah |
| 2. | naviraše |
| 3. | naviraše |
| množina | |
| 1. | navirasmo |
| 2. | naviraste |
| 3. | navirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navirao sam |
| 2. | navirao si |
| 3. | navirao je |
| množina | |
| 1. | navirali smo |
| 2. | navirali ste |
| 3. | navirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navirao |
| 2. | bio si navirao |
| 3. | bio je navirao |
| množina | |
| 1. | bili smo navirali |
| 2. | bili ste navirali |
| 3. | bili su navirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naviri |
| množina | |
| 1. | navirimo |
| 2. | navirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| navirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navirao, navirala, naviralo | |
| navirali, navirale, navirala | |
Definicija
nadolaziti u obilnoj količini, snažno izbijati, naglo istjecati [naviru suze, naviru misli]
Etimologija
✧ na- + v. vir
