Hrvatski jezični portal

1.	(što, koga, čega) ne imati, ne posjedovati, ne biti vlasnik, ne raspolagati čime, ne moći doći do čega [nemati kuću/kuće a. ne posjedovati kuću kao nekretninu i vrijednost b. biti bez svoga doma i obitelji; nemam zraka ne mogu disati]
2.	(koga, čega) (3. l. jd) ne biti ovdje ili na kojem drugom mjestu, ne postojati, ne moći se naći kad tko traži [tražili smo, ali nema; nema ljudi osjeća se manjak ljudi]

⃟ A. dabogda imao pa nemao etnol. (kletva) neka ti se ostvari ono najgore: da osjetiš bijedu poslije nego što okusiš blagostanje (ob. onomu koji je lakom);
da tu nečega nema da za to nema razloga, da se u tome nešto ne skriva [zašto bi sultani posjedovali sedam konjskih repova da tu nečega nema];
koga nema bez toga (njega) se može, v. moći (I) ⃟;
nema + gl. imenica u genitivu (kad se otklanja kao mogućnost da se što čini ili ostane u istom stanju) [nemati čekanja = ne može se čekati, čekanje ne dolazi u obzir, treba djelovati odmah (za razliku od nemati + genitiv kao nemati čekanja = ne čeka se, dolazi se odmah na rad)];
nema te (ga itd.) u... nema mu ravna, nitko mu nije ravan (u okviru ili širom onoga što se spominje u dopuni), takvoga nema, takvoga majka ne rađa (svaki dan), tko može s njim, nitko (se) ne može s njim (mjeriti) [nema ga u Zagrebu; nema ga u Evropi];
nema (čega) [nema predavanja]; neće se održati;
nema do u raznim kontekstima znači da je nešto bez premca, da mu ništa nije ravno po vrijednosti [nema do lake hrane najbolja je laka hrana];
nema druge ništa se drugo ne može učiniti; nema drugog rješenja, nema se kud, nema drugog izlaza;
nema ga kod kuće nije kod kuće;
nema kod mene toga ja to ne dopuštam, nije moguće tako raditi ako sa mnom imate posla, ja tako ne radim, tome se ne odajem, tome se ne prepuštam;
nema načina ne postoji način;
nema na čemu kurtoazni odgovor na hvala;
nema nekoliko godina od... nije prošlo ni nekoliko godina;
nema mu para nitko mu nije ravan;
nema (samo), nema (nego) itd. (na riječi sugovornika kad on kaže »samo«, »ali« ili koju drugu riječ kojom se ispričava, izvlači od obaveze i sl. i kad se to ne prihvaća) [A: Napravit ću kako kažete, samo da vidim B: Nema samo, (nego napravi odmah)];
nema ništa ništa se ne događa [nema događaja, nema novosti];
nema šta (uvodne ili završne riječi koje najavljuju ili zaključuju da je nešto upravo onako kako je bilo i kako će biti opisano) [nema šta, radnu sobu ste uredili kako valja; radnu sobu ste uredili kako valja, nema šta];
nema šta! tu se nema što dodati, to je sigurno tako, tako je i nikako drugačije (o neposredno izrečenoj tvrdnji ili zaključku);
nema toga to (taj) ne postoji [nema toga koji će me spriječiti];
nema tu (u situaciji kad se želi reći sve je u redu, samo tako može biti, ne može biti prigovora i sl.);
nema tu ničega (tu ničega nema) tu nema sadržaja, ništa ne pruža, nema vrijednosti, tu se ništa ne može naći (npr. o tekstovima, filmovima itd.);
nema utjecaja ne utječe;
(nema) ništa od njega s njim stoji slabo, ništa od njega neće biti;
tome nema mjesta to nema pravne ili druge osnove, to ne odgovara;
nema šta nema nema čega nema, svega ima, svega poizbor;
nema njega do njega, v. njega¹ ⃟;
B. bit će (da) nemam (nemaš itd.) (što) (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika, kad se izražava zadovoljstvo što se nešto ima ili da to postoji kao bitna pretpostavka, uvjet ili sredstvo za što) [A: Imaš li ti prikladnu obuću za takav teren? B: Bit će da nemam. Danas postavljamo ormarić, bit će nemamo bušilicu (= kao da nemamo bušilicu)]; nije valjda da nemam, svakako imam, naravno da imam, kako si mogao (kako bi se moglo) pomisliti da nemam, da možda nemam, da ne bi tko rekao (pomislio) da nemam, da slučajno nemam (odbija se kao pretpostavka = jasno da imam);
nemam riječi (ob. u vrlo snažnoj situaciji, kad što ostavlja dojam tragičnosti, tuge, radosti, ljepote itd.); riječi nisu dovoljne da to izraze

✧ ne- + v. imati