Hrvatski jezični portal

Nȅstor

Nȅstor m

Definicija
1. v.
2. mit. pilski kralj, sin Nelejev, najstariji i najmudriji savjetodavac Agamemnonove vojske u pohodu na Troju
3. (nestor) ekspr. a. pren. mudar, častan starac b. najstariji i najčasniji član nekog društva ili neke zajednice [Nestor naše lingvistike]
Onomastika
♦ m. os. ime, (uglavnom kod pravosl. kaluđera); zast.
pr.: Nestérović (Požega), Néstić (330, Međimurje, Velika Gorica, Koprivnica, Sisak, v. i Ernest), Nèstorov (Vukovar, Karlovac, Dubrovnik), Nestórović (160, Sisak, I Slavonija, Primorje, Istra)
Etimologija
grč. Néstōr