nȉknuti
nȉknuti (nići) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. nȉkni, aor. nȉknuh/nȉkoh, prid. rad. nȉknuo/nȉkao, pril. pr. nȉknūvši/nȉkāvši〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | niknem |
| 2. | nikneš |
| 3. | nikne |
| množina | |
| 1. | niknemo |
| 2. | niknete |
| 3. | niknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nići ću |
| 2. | nići ćeš |
| 3. | nići će |
| množina | |
| 1. | nići ćemo |
| 2. | nići ćete |
| 3. | nići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nikoh |
| 2. | niče |
| 3. | niče |
| množina | |
| 1. | nikosmo |
| 2. | nikoste |
| 3. | nikoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nikao sam |
| 2. | nikao si |
| 3. | nikao je |
| množina | |
| 1. | nikli smo |
| 2. | nikli ste |
| 3. | nikli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nikao |
| 2. | bio si nikao |
| 3. | bio je nikao |
| množina | |
| 1. | bili smo nikli |
| 2. | bili ste nikli |
| 3. | bili su nikli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nikni |
| množina | |
| 1. | niknimo |
| 2. | niknite |
| glagolski prilog prošli | |
| nikavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nikao, nikla, niklo | |
| nikli, nikle, nikla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| niknut, niknuta, niknuto | |
| niknuti, niknute, niknuta | |
Definicija
| 1. | prirodnim rastom iz zemlje ili tkiva pojaviti se na površini (biljka, zubi) |
| 2. | pren. a. pojaviti se ili ukazati se pogledu naglo kao da je izniklo b. nastati, pojaviti se negdje ili na nekom području (ideje, pokreti itd.) |
Etimologija
✧ prasl. *niknǫti (stsl. vъz-niknǫti, rus. níknut', polj. wniknąć), lit. nikti: baciti se ? ≃ grč. neȋkos: svađa
