marifètluk
marifètluk m 〈V -uče, N mn -uci〉
| jednina | |
|---|---|
| N | marifetluk |
| G | marifetluka |
| D | marifetluku |
| A | marifetluk |
| V | marifetluče |
| L | marifetluku |
| I | marifetlukom |
| množina | |
| N | marifetluci |
| G | marifetluka |
| D | marifetlucima |
| A | marifetluke |
| V | marifetluci |
| L | marifetlucima |
| I | marifetlucima |
| 1. | dobro snalaženje u nevolji ili prema potrebi; vještina, majstorija, dovitljivost [izvoditi/praviti marifetluke] |
| 2. | izvlačenje od obveza, izbjegavanje izravnog izjašnjavanja ili preuzimanja odgovornosti; izmotavanje, smicalica |