máriti
máriti (koga, za koga, što) nesvrš. 〈prez. mȃrīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | marim |
| 2. | mariš |
| 3. | mari |
| množina | |
| 1. | marimo |
| 2. | marite |
| 3. | mare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | marit ću |
| 2. | marit ćeš |
| 3. | marit će |
| množina | |
| 1. | marit ćemo |
| 2. | marit ćete |
| 3. | marit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | marah |
| 2. | maraše |
| 3. | maraše |
| množina | |
| 1. | marasmo |
| 2. | maraste |
| 3. | marahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mario sam |
| 2. | mario si |
| 3. | mario je |
| množina | |
| 1. | marili smo |
| 2. | marili ste |
| 3. | marili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mario |
| 2. | bio si mario |
| 3. | bio je mario |
| množina | |
| 1. | bili smo marili |
| 2. | bili ste marili |
| 3. | bili su marili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mari |
| množina | |
| 1. | marimo |
| 2. | marite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mario, marila, marilo | |
| marili, marile, marila | |
Definicija
osjećati naklonost, ljubav, želju, brigu, sklonost itd. [baš on puno mari za mene, iron. nije ga briga, ne haje za mene]; hajati
Etimologija
✧ vidi mȃr1
