mehànika
mehànika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | mehanika |
| G | mehanike |
| D | mehanici |
| A | mehaniku |
| V | mehaniko |
| L | mehanici |
| I | mehanikom |
| množina | |
| N | mehanike |
| G | mehanika |
| D | mehanikama |
| A | mehanike |
| V | mehanike |
| L | mehanikama |
| I | mehanikama |
Definicija
| 1. | fiz. dio fizike, znanost koja proučava zakonitosti u ponašanju, kretanju (gibanju) i ravnoteži čvrstih tijela, tekućina i plinova kada na njih djeluju različite sile [mehanika fluida; klasična mehanika; kvantna mehanika] |
| 2. | pren. mehanički dijelovi nekog stroja [precizna mehanika]; mehanizam |
| 3. | pren. tehnički dio nekog posla, neke aktivnosti [mehanika događanja; mehanika pokreta] |
Etimologija
✧ grč. mēkhanikḗ: strojarska vještina; lat. mechanicus ← grč. mēkhanikós: umjetni, strojni ≃ mēkhanḗ: stroj
