mègdān
mègdān (mèjdan) m 〈G megdána〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | megdan |
| G | megdana |
| D | megdanu |
| A | megdan |
| V | megdane |
| L | megdanu |
| I | megdanom |
| množina | |
| N | megdani |
| G | megdana |
| D | megdanima |
| A | megdane |
| V | megdani |
| L | megdanima |
| I | megdanima |
Definicija
| 1. | pov. tjelesno vježbanje i nadmetanje, organizirano uz narodne i vjerske skupove u balkanskim zemljama Osmanskog Carstva, od srednjega vijeka (u skakanju, jahanju, bacanju koplja, kamena i sl.) |
| 2. | reg. ekspr. (u narodnoj poeziji i usmenoj književnosti) a. boj između dvije osobe; dvoboj [izaći na megdan] b. meton. sraz, sukob dviju vojski; boj, bitka |
Frazeologija
⃟ dijeliti megdan s kim takmičiti se, natjecati se (uz doslovno, boriti se na megdanu);
ima dana za megdana bit će prilike za ogledanje tko je bolji;
ostati na megdanu pobijediti
ima dana za megdana bit će prilike za ogledanje tko je bolji;
ostati na megdanu pobijediti
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačko): Megdánac (Ðakovo)
Etimologija
✧ tur. meydan ← arap. mäydān
