mètāl
mètāl m 〈G metála〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | metal |
| G | metala |
| D | metalu |
| A | metal |
| V | metale |
| L | metalu |
| I | metalom |
| množina | |
| N | metali |
| G | metala |
| D | metalima |
| A | metale |
| V | metali |
| L | metalima |
| I | metalima |
Definicija
| 1. | kem. zajednički naziv za niz kemijskih elemenata (npr. zlato, željezo, bakar, živa, natrij); dobar su vodič topline i elektriciteta; kovina |
| 2. | (mn) tvari koje imaju svojstva metala (sjaj, kovnost, obradivost, električna i toplinska provodnost i sl.), metalni kemijski elementi i njihove legure |
| 3. | meton. žarg. metalni novac |
Sintagma
∆ crni metali željezo, mangan i njihove legure;
laki metali aluminij i dr.;
obojeni metali svi teški metali, osim željeza i mangana;
plemeniti metali zlato, srebro i platina;
teški metali metali veće gustoće (željezo, bakar, olovo, cink, kositar, nikal, krom, mangan, živa, srebro, zlato)
laki metali aluminij i dr.;
obojeni metali svi teški metali, osim željeza i mangana;
plemeniti metali zlato, srebro i platina;
teški metali metali veće gustoće (željezo, bakar, olovo, cink, kositar, nikal, krom, mangan, živa, srebro, zlato)
Etimologija
✧ lat. metallum ← grč. métallon: rudnik, ruda; metallikós: rudarski
