metafìzika
metafìzika ž 〈D L -ici〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | metafizika |
| G | metafizike |
| D | metafizici |
| A | metafiziku |
| V | metafiziko |
| L | metafizici |
| I | metafizikom |
| množina | |
| N | metafizike |
| G | metafizika |
| D | metafizikama |
| A | metafizike |
| V | metafizike |
| L | metafizikama |
| I | metafizikama |
Definicija
| 1. | fil. grana filozofije, od Aristotela do danas, prema mnogima, smatrana središnjom; raspravlja o prvim i temeljnim stvarima, o smislu i bitku i prapočecima bitka; teži za razumskim spoznavanjem stvari (pojmova) i njihove biti, neovisno o načinu na koji ih osjetilima precipiramo; obuhvaća ontologiju, kozmologiju i teologiju |
| 2. | a. nadnaravnost, natprirodnost b. svaka opća apstraktna teorija |
Etimologija
✧ srlat. metaphysica ← srgrč. metaphysiká (tá) ← tà metà tà physiká: djela iza fizike, misli se na Aristotelova djela
