mȅsti
mȅsti (, što) nesvrš. 〈prez. mètēm, pril. sad. mètūći, imp. mèti, gl. im. mètēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mesti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | metem |
| 2. | meteš |
| 3. | mete |
| množina | |
| 1. | metemo |
| 2. | metete |
| 3. | metu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mest ću |
| 2. | mest ćeš |
| 3. | mest će |
| množina | |
| 1. | mest ćemo |
| 2. | mest ćete |
| 3. | mest će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | metijah |
| 2. | metijaše |
| 3. | metijaše |
| množina | |
| 1. | metijasmo |
| 2. | metijaste |
| 3. | metijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | meo sam |
| 2. | meo si |
| 3. | meo je |
| množina | |
| 1. | meli smo |
| 2. | meli ste |
| 3. | meli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam meo |
| 2. | bio si meo |
| 3. | bio je meo |
| množina | |
| 1. | bili smo meli |
| 2. | bili ste meli |
| 3. | bili su meli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | meti |
| množina | |
| 1. | metimo |
| 2. | metite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| metući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| meo, mela, melo | |
| meli, mele, mela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| meten, metena, meteno | |
| meteni, metene, metena | |
Definicija
| 1. | čistiti prostor upotrebom metle ili sličnog pomagala |
| 2. | jako padati s vjetrom (o snijegu); kovitlati, vitlati (o vjetru) |
| 3. | pren. odstranjivati nepoželjne ljude s pozicija moći i vlasti; čistiti |
Frazeologija
⃟ mesti pred svojim vratima (pred svojim pragom) otklanjati svoje nedostatke (a ne tuđe), uviđati svoje slabosti (prije nego tuđe)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju i nadimačka): Métić (Požega, Slavonski Brod, Slavonija), Mètikoš (410, Glina, Banovina, Posavina, nadimak prema slabom imovinskom stanju, i koš), Mètlar (Rijeka, Požega), Mètličić (Split, sred. Dalmacija), Métlić (Nova Gradiška)
Etimologija
✧ prasl. *mesti, *metati: bacati (rus. metát', polj. pomiatać: razbacivati), lit. mesti
