mètati
mètati (što) nesvrš. 〈prez. mȅćēm, pril. sad. mȅćūći, imp. mèći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| metati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mećem |
| 2. | mećeš |
| 3. | meće |
| množina | |
| 1. | mećemo |
| 2. | mećete |
| 3. | meću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | metat ću |
| 2. | metat ćeš |
| 3. | metat će |
| množina | |
| 1. | metat ćemo |
| 2. | metat ćete |
| 3. | metat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | metah |
| 2. | metaše |
| 3. | metaše |
| množina | |
| 1. | metasmo |
| 2. | metaste |
| 3. | metahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | metao sam |
| 2. | metao si |
| 3. | metao je |
| množina | |
| 1. | metali smo |
| 2. | metali ste |
| 3. | metali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam metao |
| 2. | bio si metao |
| 3. | bio je metao |
| množina | |
| 1. | bili smo metali |
| 2. | bili ste metali |
| 3. | bili su metali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | meći |
| množina | |
| 1. | mećimo |
| 2. | mećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| metao, metala, metalo | |
| metali, metale, metala | |