mȋg
mȋg m 〈N mn mȉgovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | mig |
| G | miga |
| D | migu |
| A | mig |
| V | migu / miže |
| L | migu |
| I | migom |
| množina | |
| N | migovi |
| G | migova |
| D | migovima |
| A | migove |
| V | migove |
| L | migovima |
| I | migovima |
Definicija
| 1. | brzi pokret, stisak kapka oka kojim se daje neki znak |
| 2. | pren. neizravni nalog, znak da se što učini [dati (komu) mig] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, prema osobini nositelja): Mìgāč (Ivanec, Podravina, Prigorje), Mìgalić (Karlovac)
Etimologija
✧ prasl. *migъ (rus., polj. mig), lit. miegas: san ≃ srnnjem. micken: opaziti
