miròvati
miròvati nesvrš. () 〈prez. mìrujēm, pril. sad. mìrujūći, imp. mìrūj, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mirovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mirujem |
| 2. | miruješ |
| 3. | miruje |
| množina | |
| 1. | mirujemo |
| 2. | mirujete |
| 3. | miruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mirovat ću |
| 2. | mirovat ćeš |
| 3. | mirovat će |
| množina | |
| 1. | mirovat ćemo |
| 2. | mirovat ćete |
| 3. | mirovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mirovah |
| 2. | mirovaše |
| 3. | mirovaše |
| množina | |
| 1. | mirovasmo |
| 2. | mirovaste |
| 3. | mirovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mirovao sam |
| 2. | mirovao si |
| 3. | mirovao je |
| množina | |
| 1. | mirovali smo |
| 2. | mirovali ste |
| 3. | mirovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mirovao |
| 2. | bio si mirovao |
| 3. | bio je mirovao |
| množina | |
| 1. | bili smo mirovali |
| 2. | bili ste mirovali |
| 3. | bili su mirovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | miruj |
| množina | |
| 1. | mirujmo |
| 2. | mirujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mirujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mirovao, mirovala, mirovalo | |
| mirovali, mirovale, mirovala | |
| 1. | biti miran, ne kretati se, ne gibati se |
| 2. | ništa ne poduzimati, ne nastojati ni na čemu, ne raditi ništa |