mȉrīs
mȉrīs m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | miris |
| G | mirisa |
| D | mirisu |
| A | miris |
| V | mirise |
| L | mirisu |
| I | mirisom |
| množina | |
| N | mirisi |
| G | mirisa |
| D | mirisima |
| A | mirise |
| V | mirisi |
| L | mirisima |
| I | mirisima |
Definicija
| 1. | a. osjet koji nastaje podražavanjem sluznice nosne školjke [osjet mirisa]; njuh b. ugodan nadražaj osjeta njuha [miris cvijeća], opr. smrad (1) c. nadražaj osjeta njuha nastao isparavanjem organskih i anorganskih materija [miris ruže; miris djeteta; miris krvi; miris boje] |
| 2. | hlapljiva tvar ugodna vonja, služi a. za njegu tijela; parfem b. u proizvodnji slatkiša, napitaka itd. [miris ruma]; aroma |
| 3. | pren. razg. asocijacija, podsjećanje na što [miris zločina]; dah |
Sintagma
∆ miris baruta prijeteći znak ratne opasnosti
Etimologija
✧ od starijega *myrъ ← grč. mýron: sveto, mirisavo ulje, v. mirodija
