míriti
míriti (koga, se) nesvrš. 〈prez. mȋrīm (se), pril. sad. -rēći (se), gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
miriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mirim |
2. | miriš |
3. | miri |
množina | |
1. | mirimo |
2. | mirite |
3. | mire |
futur | |
jednina | |
1. | mirit ću |
2. | mirit ćeš |
3. | mirit će |
množina | |
1. | mirit ćemo |
2. | mirit ćete |
3. | mirit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mirah |
2. | miraše |
3. | miraše |
množina | |
1. | mirasmo |
2. | miraste |
3. | mirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mirio sam |
2. | mirio si |
3. | mirio je |
množina | |
1. | mirili smo |
2. | mirili ste |
3. | mirili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mirio |
2. | bio si mirio |
3. | bio je mirio |
množina | |
1. | bili smo mirili |
2. | bili ste mirili |
3. | bili su mirili |
imperativ | |
jednina | |
2. | miri |
množina | |
1. | mirimo |
2. | mirite |
glagolski prilog sadašnji | |
mireći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mirio, mirila, mirilo | |
mirili, mirile, mirila | |
glagolski pridjev pasivni | |
miren, mirena, mireno | |
mireni, mirene, mirena |
1. | (koga) činiti da se slože zavađene strane, uspostavljati mir |
2. | (se) a. (s čim) prihvaćati što, prestati se opirati čemu [miriti se sa sudbinom]; pomiriti se b. (s kim) prestati ratovati, biti u svađi i sl. [miriti se sa susjedom]; pomiriti se |