mȋr
mȋr m 〈N mn mírovi〉
| jednina | |
|---|---|
| N | mir |
| G | mira |
| D | miru |
| A | mir |
| V | miru |
| L | miru |
| I | mirom |
| množina | |
| N | mirovi |
| G | mirova |
| D | mirovima |
| A | mirove |
| V | mirovi |
| L | mirovima |
| I | mirovima |
| 1. | stanje a. bez rata, sukoba [međunarodni mir], opr. rat b. javnog reda [javni mir], opr. nered c. bez svađe, gloženja, prepirke [društveni mir; kućni mir]; slaganje, sloga d. bez buke; tišina e. bez suvišnog i neželjenog uzbuđenja [duševni mir; iz čistog mira; mir s tobom!; na miru; u miru]; spokojstvo, opr. nemir |
| 2. | poziv da se prekine s bukom, žamorom, svađom ili tučom [mir!] |
| 3. | stanje nakon završetka radnog vijeka [profesor u miru umirovljeni profesor], usp. mirovina (1) |