mínuti
mínuti () svrš. 〈prez. mȋnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. mínuo, prid. trp. mȋnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| minuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | minem |
| 2. | mineš |
| 3. | mine |
| množina | |
| 1. | minemo |
| 2. | minete |
| 3. | minu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | minut ću |
| 2. | minut ćeš |
| 3. | minut će |
| množina | |
| 1. | minut ćemo |
| 2. | minut ćete |
| 3. | minut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | minuh |
| 2. | minu |
| 3. | minu |
| množina | |
| 1. | minusmo |
| 2. | minuste |
| 3. | minuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | minuo sam |
| 2. | minuo si |
| 3. | minuo je |
| množina | |
| 1. | minuli smo |
| 2. | minuli ste |
| 3. | minuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam minuo |
| 2. | bio si minuo |
| 3. | bio je minuo |
| množina | |
| 1. | bili smo minuli |
| 2. | bili ste minuli |
| 3. | bili su minuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mini |
| množina | |
| 1. | minimo |
| 2. | minite |
| glagolski prilog prošli | |
| minuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| minuo, minula, minulo | |
| minuli, minule, minula | |
Definicija
| 1. | a. proći, prestati, isteći (o pojavama, godišnjim dobima, stanjima, bolovima, željama i sl.) [njegovo vrijeme je minulo] b. utihnuti, izgubiti se, prestati [vjetar je minuo] |
| 2. | arh. ekspr. proći kraj koga, mimoići se s kim |
Etimologija
✧ prasl. *minuti (rus. minút', češ. minout) ← ie. *mey- (lat. meare: ići)
