Hrvatski jezični portal

1.	term. standard ili sustav koji se upotrebljava za mjerenje veličine, količine ili stupnja
2.	mat. funkcija s posebnim svojstvima, zadanim na temelju apstrahiranja intuitivnih pojmova duljine, ploštine, obujma itd. [prostor mjere; teorija mjere]
3.	glazb. ritmička jedinica ili dio ritmičke jedinice [tročetvrtinska mjera]; metar, takt
4.	a. dimenzija dijela tijela pri izradi rublja, odjeće i obuće; veličina b. dosl. mjerenjem odrediti dužinu i širinu odijela itd. koje će biti šivano (»šivano po mjeri«)
5.	žarg. a. pobijediti koga u izravnom takmičenju, dobiti igru s lakoćom, lako svladati otpor protivnika [uzeti mjeru (komu)] b. učiniti koga nemoćnim u borbi argumenata, pobijediti dobrim razlozima u borbi mišljenja
6.	količina izmjerene robe (ako se radi o težini); vaga
7.	v. granica [do neke mjere; izgubiti (prevršiti) mjeru; preko svake mjere; u znatnoj mjer i; ne znati mjeru]
8.	(mn) potezi u skladu s nekim propisima, primjena propisa, pravila, zakona itd. s određenom svrhom ili namjerom, primjena zakona i pravila [poduzeti mjere; poduzeti zakonske mjere; primijeniti mjere; pooštriti mjere], usp. korak (3)

∆ najveća zajednička mjera dvaju prirodnih brojeva mat. njihov najveći zajednički djelitelj

⃟ uzeti mjeru (komu) 1. dosl. mjerenjem odrediti dužinu i širinu odijela itd. koje će biti šivano (»šivano po mjeri«) 2. pren. žarg. a. pobijediti koga u izravnom takmičenju, dobiti igru s lakoćom, lako svladati otpor protivnika b. učiniti koga nemoćnim u borbi argumenata, pobijediti dobrim razlozima u borbi mišljenja;
vratiti istom mjerom uzvratiti na isti način, osvetiti se, revanširati se (u negativnoj konotaciji);
znati (imati) mjeru znati granicu, biti umjeren u čemu, znati prestati s čime itd.

♦ pr. (nadimačka): Mérnjak (Virovitica), Mjȅrtan (Požega)

✧ prasl. i stsl. *měra (rus. méra, polj. miara) ← ie. *meh₁-: mjeriti (lat. metiri, skr. māti: mjeri)