mjȅriti
mjȅriti (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -rēći (se), gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mjerim |
2. | mjeriš |
3. | mjeri |
množina | |
1. | mjerimo |
2. | mjerite |
3. | mjere |
futur | |
jednina | |
1. | mjerit ću |
2. | mjerit ćeš |
3. | mjerit će |
množina | |
1. | mjerit ćemo |
2. | mjerit ćete |
3. | mjerit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mjerah |
2. | mjeraše |
3. | mjeraše |
množina | |
1. | mjerasmo |
2. | mjeraste |
3. | mjerahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mjerio sam |
2. | mjerio si |
3. | mjerio je |
množina | |
1. | mjerili smo |
2. | mjerili ste |
3. | mjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mjerio |
2. | bio si mjerio |
3. | bio je mjerio |
množina | |
1. | bili smo mjerili |
2. | bili ste mjerili |
3. | bili su mjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mjeri |
množina | |
1. | mjerimo |
2. | mjerite |
glagolski prilog sadašnji | |
mjereći | |
glagolski pridjev aktivni | |
mjerio, mjerila, mjerilo | |
mjerili, mjerile, mjerila | |
glagolski pridjev pasivni | |
mjeren, mjerena, mjereno | |
mjereni, mjerene, mjerena |
1. | uspoređivati s utvrđenom jedinicom mjere [mjeriti visinu; mjeriti težinu; mjeriti jačinu] |
2. | razg. imati visinu ili težinu izraženu jedinicom mjere (o osobi) |
3. | (se s kim/s čim) uspoređivati se |