mlátiti
mlátiti (, po čemu, što, koga) nesvrš. 〈prez. mlȃtīm, pril. sad. -tēći, gl. im. mláćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mlatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mlatim |
| 2. | mlatiš |
| 3. | mlati |
| množina | |
| 1. | mlatimo |
| 2. | mlatite |
| 3. | mlate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mlatit ću |
| 2. | mlatit ćeš |
| 3. | mlatit će |
| množina | |
| 1. | mlatit ćemo |
| 2. | mlatit ćete |
| 3. | mlatit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mlaćah |
| 2. | mlaćaše |
| 3. | mlaćaše |
| množina | |
| 1. | mlaćasmo |
| 2. | mlaćaste |
| 3. | mlaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mlatio sam |
| 2. | mlatio si |
| 3. | mlatio je |
| množina | |
| 1. | mlatili smo |
| 2. | mlatili ste |
| 3. | mlatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mlatio |
| 2. | bio si mlatio |
| 3. | bio je mlatio |
| množina | |
| 1. | bili smo mlatili |
| 2. | bili ste mlatili |
| 3. | bili su mlatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mlati |
| množina | |
| 1. | mlatimo |
| 2. | mlatite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mlateći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mlatio, mlatila, mlatilo | |
| mlatili, mlatile, mlatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mlaćen, mlaćena, mlaćeno | |
| mlaćeni, mlaćene, mlaćena | |
Definicija
| 1. | istresati zrnje udarajući mlatilom; vrći |
| 2. | snažno tući, snažno zamahivati čime; udarati |
Frazeologija
⃟ mlatiti (jezikom) besmisleno govoriti;
mlatiti praznu slamu govoriti mnogo bez smisla, bespredmetno
mlatiti praznu slamu govoriti mnogo bez smisla, bespredmetno
Etimologija
✧ vidi mlȃt
