mȏdus
mȏdus m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | modus |
| G | modusa |
| D | modusu |
| A | modus |
| V | moduse |
| L | modusu |
| I | modusom |
| množina | |
| N | modusi |
| G | modusa |
| D | modusima |
| A | moduse |
| V | modusi |
| L | modusima |
| I | modusima |
Definicija
| 1. | oblik, vid, pojava; način, poredak, mjera; držanje, ponašanje |
| 2. | fil. a. u logici, jedna od vrsta silogističkog zaključivanja b. način postojanja nekog bića [modus essendi]; način događanja, djelovanja [modus operandi]; življenja [modus vivendi]; doživljavanja, shvaćanja [modus intelligendi] |
| 3. | glazb. a. u antici, melodija ili vrsta mjere b. u srednjem vijeku, ljestvični niz tonova c. u suvremenoj glazbi, naziv za četiri temeljne dodekafonske serije |
| 4. | pravn. nalog stjecatelju koji nameće dužnost da nešto dade ili učini trećoj osobi |
Sintagma
∆ modus acquirendi (izg. mȍdus akvirèndi) način privređivanja;
modus faciendi (izg. mȍdus facièndi) način izvršavanja;
modus procedendi (izg. mȍdus procedèndi) načina zastupanja (ili postupanja);
modus vivendi (izg. mȍdus vivèndi) uvjetni dogovor među načelno nepomirljivim stranama stvoren praktičnim prilagođavanjem i ustupcima što omogućava funkcioniranje; način preživljavanja
modus faciendi (izg. mȍdus facièndi) način izvršavanja;
modus procedendi (izg. mȍdus procedèndi) načina zastupanja (ili postupanja);
modus vivendi (izg. mȍdus vivèndi) uvjetni dogovor među načelno nepomirljivim stranama stvoren praktičnim prilagođavanjem i ustupcima što omogućava funkcioniranje; način preživljavanja
Etimologija
✧ lat. modus: mjera, mjerilo, vrsta, način, intonacija ≃ srlat. modalis ← modulari: regulirati (zvuk), svirati
