mȍći (I)
mȍći (I) (što) dv. 〈prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. trp. mȍgūć, prid. rad. mȍgao〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
moći | |
prezent | |
jednina | |
1. | mogu |
2. | možeš |
3. | može |
množina | |
1. | možemo |
2. | možete |
3. | mogu |
futur | |
jednina | |
1. | moći ću |
2. | moći ćeš |
3. | moći će |
množina | |
1. | moći ćemo |
2. | moći ćete |
3. | moći će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mogah |
2. | mogaše |
3. | mogaše |
množina | |
1. | mogasmo |
2. | mogaste |
3. | mogahu |
aorist | |
jednina | |
1. | mogoh |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | mogao sam |
2. | mogao si |
3. | mogao je |
množina | |
1. | mogli smo |
2. | mogli ste |
3. | mogli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mogao |
2. | bio si mogao |
3. | bio je mogao |
množina | |
1. | bili smo mogli |
2. | bili ste mogli |
3. | bili su mogli |
imperativ | |
jednina | |
2. | mozi / mogni |
množina | |
1. | mozimo / mognimo |
2. | mozite / mognite |
glagolski prilog sadašnji | |
mogući | |
glagolski prilog prošli | |
mogavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
mogao, mogla, moglo | |
mogli, mogle, mogla |
1. | imati, izraziti mogućnosti [može biti tako kako govoriš; mogu i doći ako želite] |
2. | imati dopuštenje [možeš ići; mogu li ući] |
3. | izražavati nesigurnost [može li danas čovjek biti siguran na ulici] |
4. | izražavati ironiju [tko je ovaj čovjek, mogu li pitati] |