mȍći (I)
mȍći (I) (što) dv. 〈prez. mògu, mȍžeš, za predbuduću radnju mȍgnēm, aor. mògoh, impf. mȍgāh, pril. sad. mȍgūći, pril. pr. mȍgāvši, prid. trp. mȍgūć, prid. rad. mȍgao〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| moći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mogu |
| 2. | možeš |
| 3. | može |
| množina | |
| 1. | možemo |
| 2. | možete |
| 3. | mogu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | moći ću |
| 2. | moći ćeš |
| 3. | moći će |
| množina | |
| 1. | moći ćemo |
| 2. | moći ćete |
| 3. | moći će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mogah |
| 2. | mogaše |
| 3. | mogaše |
| množina | |
| 1. | mogasmo |
| 2. | mogaste |
| 3. | mogahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | mogoh |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mogao sam |
| 2. | mogao si |
| 3. | mogao je |
| množina | |
| 1. | mogli smo |
| 2. | mogli ste |
| 3. | mogli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mogao |
| 2. | bio si mogao |
| 3. | bio je mogao |
| množina | |
| 1. | bili smo mogli |
| 2. | bili ste mogli |
| 3. | bili su mogli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mozi / mogni |
| množina | |
| 1. | mozimo / mognimo |
| 2. | mozite / mognite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mogući | |
| glagolski prilog prošli | |
| mogavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mogao, mogla, moglo | |
| mogli, mogle, mogla | |
Definicija
| 1. | imati, izraziti mogućnosti [može biti tako kako govoriš; mogu i doći ako želite] |
| 2. | imati dopuštenje [možeš ići; mogu li ući] |
| 3. | izražavati nesigurnost [može li danas čovjek biti siguran na ulici] |
| 4. | izražavati ironiju [tko je ovaj čovjek, mogu li pitati] |
Frazeologija
⃟ A. može! sve je u redu, moguće je tako, učinite kako ste rekli, slažem se, nema problema (skraćen i vrlo ležeran odgovor na neku ponudu, posluživanje jela ili pića ili kao odgovor na neki prijedlog);
ne moći ne + inf. (za opis radnje koja se neodoljivo nameće, kojoj se nije moguće oduprijeti) [kad vidim kako zlobni pate ne mogu ne uživati];
ne mogu od hvata me, muči me, ne da mi mira, drži me [ne mogu od znatiželje; ne mogu od smijeha; ne mogu od muke];
što se može (najčešće kao pitanje koje ne traži odgovora) ništa se ne može učiniti;
tko mi šta može 1. (u 1. l. jd) pitanje koje ne traži odgovora u zn. nitko mi ništa ne može, mogu provoditi svoju volju kako želim, moji neprijatelji ili zlonamjerni ljudi nemaju načina da mi naškode 2. (ne govori se u 1. licu jd, nego se opisuje onaj tko se ponaša pretjerano samouvjereno, samovoljno ili umišljeno) [radi što hoće, tko mu šta može]; ja pa ja; ja sam tko sam; nitko mi nije ravan;
B. kad sam mog (a)o nisam mog (a)o a sad mogu pa ne mogu iron. okolnosti se u životu uvijek tako slažu da čovjek nikada nema pravu priliku u pravo vrijeme;
koga nema bez njega (toga) se može posl. nitko nije takav da se bez njega ne bi moglo; nitko nije nezamjenjiv; nitko nije od Boga dan; svaki čovjek je zamjenjiv na poslu; moramo se snaći sami (kad netko ne dođe po dogovoru da radi neki posao);
mogu pa hoću (kaže se za onoga ili kaže onaj koji ima velike materijalne mogućnosti koje obilno koristi) u stanju sam i provodim što želim, imam novaca i hoće mi se, kad imam mogućnosti onda to i iskorištavam;
može biti možda;
može mi se imam mogućnosti da provedem što hoću; okolnosti mi idu naruku; sve mi ide u prilog; u stanju sam da provodim svoje prohtjeve; hoće mi se; mogu pa hoću; volja me je; može mi biti; ćeif mi je;
ne mogu (možeš itd.) a da ne moram, ne mogu izdržati, ne mogu odoljeti [kad vidim kolač ne mogu a da ne probam];
sve se može kad se hoće snažnoj volji ništa ne stoji na putu, uz jaku volju svaki cilj je ostvariv
ne moći ne + inf. (za opis radnje koja se neodoljivo nameće, kojoj se nije moguće oduprijeti) [kad vidim kako zlobni pate ne mogu ne uživati];
ne mogu od hvata me, muči me, ne da mi mira, drži me [ne mogu od znatiželje; ne mogu od smijeha; ne mogu od muke];
što se može (najčešće kao pitanje koje ne traži odgovora) ništa se ne može učiniti;
tko mi šta može 1. (u 1. l. jd) pitanje koje ne traži odgovora u zn. nitko mi ništa ne može, mogu provoditi svoju volju kako želim, moji neprijatelji ili zlonamjerni ljudi nemaju načina da mi naškode 2. (ne govori se u 1. licu jd, nego se opisuje onaj tko se ponaša pretjerano samouvjereno, samovoljno ili umišljeno) [radi što hoće, tko mu šta može]; ja pa ja; ja sam tko sam; nitko mi nije ravan;
B. kad sam mog (a)o nisam mog (a)o a sad mogu pa ne mogu iron. okolnosti se u životu uvijek tako slažu da čovjek nikada nema pravu priliku u pravo vrijeme;
koga nema bez njega (toga) se može posl. nitko nije takav da se bez njega ne bi moglo; nitko nije nezamjenjiv; nitko nije od Boga dan; svaki čovjek je zamjenjiv na poslu; moramo se snaći sami (kad netko ne dođe po dogovoru da radi neki posao);
mogu pa hoću (kaže se za onoga ili kaže onaj koji ima velike materijalne mogućnosti koje obilno koristi) u stanju sam i provodim što želim, imam novaca i hoće mi se, kad imam mogućnosti onda to i iskorištavam;
može biti možda;
može mi se imam mogućnosti da provedem što hoću; okolnosti mi idu naruku; sve mi ide u prilog; u stanju sam da provodim svoje prohtjeve; hoće mi se; mogu pa hoću; volja me je; može mi biti; ćeif mi je;
ne mogu (možeš itd.) a da ne moram, ne mogu izdržati, ne mogu odoljeti [kad vidim kolač ne mogu a da ne probam];
sve se može kad se hoće snažnoj volji ništa ne stoji na putu, uz jaku volju svaki cilj je ostvariv
Etimologija
✧ vidi mȏć
