mȏć
mȏć ž 〈G mȍći, I mȍći/mȍću〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | moć |
| G | moći |
| D | moći |
| A | moć |
| V | moći |
| L | moći |
| I | moću / moći |
| množina | |
| N | moći |
| G | moći |
| D | moćima |
| A | moći |
| V | moći |
| L | moćima |
| I | moćima |
Definicija
| 1. | raspolaganje snagom, sposobnošću ili sredstvima potrebnim za obavljanje čega, mogućnost ovladavanja čime [moć rasuđivanja] |
| 2. | snaga čega, sposobnost punog djelovanja |
| 3. | (nad kim, nad čim) vlast, mogućnost upravljanja |
Sintagma
∆ kupovna moć mjera koliko se čega može kupiti nekom količinom novca ili valutom;
moć navike ono na što smo se naučili, opire se želji da uvedemo nešto novo
moć navike ono na što smo se naučili, opire se želji da uvedemo nešto novo
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Mȍćan (210, Slunj, Pokuplje, Prigorje, v. i mokar), Mȍćić (Vukovar), Mȍćnīk (Međimurje, Bjelovar, Kutina)
Etimologija
✧ prasl. *motjь (stsl. moštь, rus. moč', polj. moc) ≃ got. magan: moći
