Hrvatski jezični portal

mȏć

mȏć ž 〈G mȍći, I mȍći/mȍću〉

Izvedeni oblici
jednina
N moć
G moći
D moći
A moć
V moći
L moći
I moću / moći
množina
N moći
G moći
D moćima
A moći
V moći
L moćima
I moćima
Definicija
1. raspolaganje snagom, sposobnošću ili sredstvima potrebnim za obavljanje čega, mogućnost ovladavanja čime [moć rasuđivanja]
2. snaga čega, sposobnost punog djelovanja
3. (nad kim, nad čim) vlast, mogućnost upravljanja
Sintagma
kupovna moć mjera koliko se čega može kupiti nekom količinom novca ili valutom;
moć navike ono na što smo se naučili, opire se želji da uvedemo nešto novo
Onomastika
pr. (nadimačka): Mȍćan (210, Slunj, Pokuplje, Prigorje, v. i mokar), Mȍćić (Vukovar), Mȍćnīk (Međimurje, Bjelovar, Kutina)
Etimologija
prasl. *motjь (stsl. moštь, rus. moč', polj. moc) ≃ got. magan: moći