Hrvatski jezični portal

1.	građevina ili objekt koji služi za prelaženje ljudi i tereta preko rijeke, morskog tjesnaca, provalije itd. [pontonski most; viseći most; željeznički most]
2.	posebna naprava preko koje se silazi s broda na kopno i ulazi s kopna na brod
3.	meton. istaknuto ili izbočeno mjesto za neku određenu radnju (dio skakaonice itd.) [komandni most; zračni most]
4.	pren. prijelaz, veza, spona
5.	med. fiksni zubni nadomjestak

∆ zračni most tehn. postupak kojim se uspostavlja veza zrakom s područjem, gradom itd. kojemu je teško ili nemoguće prići kopnom ili vodenim putem

⃟ porušiti sve mostove (za sobom) uništiti svaku mogućnost povratka na prijašnje stanje i odnose;
podići mostove 1. dosl. sazidati itd. mostove 2. potražiti mogućnosti ekonomske, političke i druge suradnje = uspostaviti mostove

♦ pr. (etnici): Mostèčāk (Mostečȃk) (Ivanec, I Slavonija, Podravina), Mòstina (Dubrovnik, Valpovo, Velika Gorica), Mòstovac (Bjelovar, Prigorje, Podravina, Z Slavonija), Mòstovljan (Ðurđevac, Bjelovar), Mostovljánec (Bjelovar, Sesvete)
◊ top.: Mȍstac, Mòstine, Mošćènica i sl.; (naselja): Mòstari (Vrbovec, 176 stan.), Mȏst-Ràša (Labin, 100 stan.), Moščènica (Petrinja, 2831 stan.), Mošćènice (Opatija, 325 stan.), Mošćènička Drȁga (Opatija, 472 stan.), Zȁmost (Čabar, 50 stan.), Zȁmost Bròdskī (Delnice, 38 stan.)

✧ prasl. i stsl. mostъ (rus., polj. most) ← germ. *masta- (stvnjem. mast: štap, jarbol)