Hrvatski jezični portal

1.	shvaćanje odnosa prema dobru i zlu u najširem smislu; ukupnost nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, u skladu s općim kriterijima o dobru koji vladaju u određenom društvu
2.	specifične norme neke grupe, organizacije, religije, zajednice koje su obaveza za njene pripadnike [plemenski moral; kršćanski moral; stranački moral; viktorijanski moral]
3.	svijest o dužnosti, pošten i savjestan odnos prema svom zvanju, zadatku [profesionalni moral; liječnički moral; poslovni moral]
4.	spremnost i volja za sudjelovanje u nekom pothvatu, polet, oduševljenje [borbeni moral; visoki moral pobjedničke momčadi]
5.	osobno poštenje u najširem smislu; ćudoređe, ispravnost, krepost
6.	poruka, »naravoučenije« nekog književnog, glazbenog ili slikarskog djela; iskustveni zaključak nekog osobnog doživljaja ili općeg događaja

∆ borbeni moral psihološka spremnost borca, jedinice ili čitave vojske da se bori i podnosi teškoće ratovanja;
cehovski (klanovski) moral dosljednost u zastupanju ciljeva i probitaka neke zatvorene interesne grupe poštivanju njenih pravila;
javni moral razina poštivanja moralnih normi i pravnog poretka u nekoj zajednici;
judeokršćanski moral ukupnost moralnih načela koja izviru iz Starog i Novog zavjeta;
kršćanski moral ćudoredne norme koje izviru iz Evanđelja i koje su vjernici kršćanskih crkvi dužni poštivati;
mafijaški moral izokrenuti moral kriminalnih i općenito nelegalnih grupa; karakteriziraju ga stroga unutrašnja disciplina, bezosjećajnost, bezobzirnost, surovost, solidarnost unutar grupe

✧ lat. moralis ≃ mores: karakter, narav ← mos: običaj