mórati
mórati (što) nesvrš. 〈prez. mȏrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| morati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | moram |
| 2. | moraš |
| 3. | mora |
| množina | |
| 1. | moramo |
| 2. | morate |
| 3. | moraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | morat ću |
| 2. | morat ćeš |
| 3. | morat će |
| množina | |
| 1. | morat ćemo |
| 2. | morat ćete |
| 3. | morat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | morah |
| 2. | moraše |
| 3. | moraše |
| množina | |
| 1. | morasmo |
| 2. | moraste |
| 3. | morahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | morao sam |
| 2. | morao si |
| 3. | morao je |
| množina | |
| 1. | morali smo |
| 2. | morali ste |
| 3. | morali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam morao |
| 2. | bio si morao |
| 3. | bio je morao |
| množina | |
| 1. | bili smo morali |
| 2. | bili ste morali |
| 3. | bili su morali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | moraj |
| množina | |
| 1. | morajmo |
| 2. | morajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| morajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| morao, morala, moralo | |
| morali, morale, morala | |
Definicija
| 1. | protiv svoje volje činiti što, biti obvezan, dužan činiti što [mora se potrebno je; mora da je vjerojatno je, bit će da je, zacijelo je; moralo je biti sigurno je bilo; ne mora biti nije pouzdano, ne znači da je tako] |
| 2. | bezl. za pojačanje gl. u infinitivu [mora se znati treba znati]; treba |
Frazeologija
⃟ pod moraš razg. uz moranje, primoravanje, morajući, silom;
što se mora nije teško posl.
što se mora nije teško posl.
