moralizírati
moralizírati dv. 〈prez. moralìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
moralizirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | moraliziram |
2. | moraliziraš |
3. | moralizira |
množina | |
1. | moraliziramo |
2. | moralizirate |
3. | moraliziraju |
futur | |
jednina | |
1. | moralizirat ću |
2. | moralizirat ćeš |
3. | moralizirat će |
množina | |
1. | moralizirat ćemo |
2. | moralizirat ćete |
3. | moralizirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | moralizirah |
2. | moraliziraše |
3. | moraliziraše |
množina | |
1. | moralizirasmo |
2. | moraliziraste |
3. | moralizirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | moralizirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | moralizirao sam |
2. | moralizirao si |
3. | moralizirao je |
množina | |
1. | moralizirali smo |
2. | moralizirali ste |
3. | moralizirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam moralizirao |
2. | bio si moralizirao |
3. | bio je moralizirao |
množina | |
1. | bili smo moralizirali |
2. | bili ste moralizirali |
3. | bili su moralizirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | moraliziraj |
množina | |
1. | moralizirajmo |
2. | moralizirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
moralizirajući | |
glagolski prilog prošli | |
moraliziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
moralizirao, moralizirala, moraliziralo | |
moralizirali, moralizirale, moralizirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
moraliziran, moralizirana, moralizirano | |
moralizirani, moralizirane, moralizirana |