mòtriti
mòtriti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -rēći (se), gl. im. -rēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| motriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | motrim |
| 2. | motriš |
| 3. | motri |
| množina | |
| 1. | motrimo |
| 2. | motrite |
| 3. | motre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | motrit ću |
| 2. | motrit ćeš |
| 3. | motrit će |
| množina | |
| 1. | motrit ćemo |
| 2. | motrit ćete |
| 3. | motrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | motrah |
| 2. | motraše |
| 3. | motraše |
| množina | |
| 1. | motrasmo |
| 2. | motraste |
| 3. | motrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | motrio sam |
| 2. | motrio si |
| 3. | motrio je |
| množina | |
| 1. | motrili smo |
| 2. | motrili ste |
| 3. | motrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam motrio |
| 2. | bio si motrio |
| 3. | bio je motrio |
| množina | |
| 1. | bili smo motrili |
| 2. | bili ste motrili |
| 3. | bili su motrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | motri |
| množina | |
| 1. | motrimo |
| 2. | motrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| motreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| motrio, motrila, motrilo | |
| motrili, motrile, motrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| motren, motrena, motreno | |
| motreni, motrene, motrena | |
| 1. | (koga, što, se) pratiti pogledom, pozorno gledati, opažati očima; promatrati |
| 2. | (na koga, na što) pratiti čije držanje, kakvo zbivanje, držati pod nadzorom |