nàgnuti
nàgnuti (se) svrš. 〈prez. nȁgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. nàgnūt, gl. im. nagnúće〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagnem |
| 2. | nagneš |
| 3. | nagne |
| množina | |
| 1. | nagnemo |
| 2. | nagnete |
| 3. | nagnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagnut ću |
| 2. | nagnut ćeš |
| 3. | nagnut će |
| množina | |
| 1. | nagnut ćemo |
| 2. | nagnut ćete |
| 3. | nagnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nagnuh |
| 2. | nagnu |
| 3. | nagnu |
| množina | |
| 1. | nagnusmo |
| 2. | nagnuste |
| 3. | nagnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagnuo sam |
| 2. | nagnuo si |
| 3. | nagnuo je |
| množina | |
| 1. | nagnuli smo |
| 2. | nagnuli ste |
| 3. | nagnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagnuo |
| 2. | bio si nagnuo |
| 3. | bio je nagnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo nagnuli |
| 2. | bili ste nagnuli |
| 3. | bili su nagnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagni |
| množina | |
| 1. | nagnimo |
| 2. | nagnite |
| glagolski prilog prošli | |
| nagnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagnuo, nagnula, nagnulo | |
| nagnuli, nagnule, nagnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagnut, nagnuta, nagnuto | |
| nagnuti, nagnute, nagnuta | |
| 1. | (koga, što) dati kosi pravac čemu, dovesti što u kos položaj; nakriviti |
| 2. | (se) a. doći u kos položaj; nakriviti se b. sagnuti glavu preko čega (ograde, prozora i sl.) |
| 3. | () ob. u vezi s glagolom bježati u zn. početi [nagne bježati počne bježati, dade se u bijeg] |