mútiti
mútiti (što) nesvrš. 〈prez. mẉtīm, pril. sad. -tēći, gl. im. múćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mutim |
| 2. | mutiš |
| 3. | muti |
| množina | |
| 1. | mutimo |
| 2. | mutite |
| 3. | mute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mutit ću |
| 2. | mutit ćeš |
| 3. | mutit će |
| množina | |
| 1. | mutit ćemo |
| 2. | mutit ćete |
| 3. | mutit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mućah |
| 2. | mućaše |
| 3. | mućaše |
| množina | |
| 1. | mućasmo |
| 2. | mućaste |
| 3. | mućahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mutio sam |
| 2. | mutio si |
| 3. | mutio je |
| množina | |
| 1. | mutili smo |
| 2. | mutili ste |
| 3. | mutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mutio |
| 2. | bio si mutio |
| 3. | bio je mutio |
| množina | |
| 1. | bili smo mutili |
| 2. | bili ste mutili |
| 3. | bili su mutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | muti |
| množina | |
| 1. | mutimo |
| 2. | mutite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| muteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mutio, mutila, mutilo | |
| mutili, mutile, mutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mućen, mućena, mućeno | |
| mućeni, mućene, mućena | |
Definicija
| 1. | činiti mutnim [vodu mutiti] |
| 2. | pren. činiti nejasnim, zbrkanim, unositi razdor, remetiti, kvariti [mutiti pojmove] |
| 3. | žitku masu činiti gušćom uzastopnim udarima |
| 4. | izvoditi nejasne radnje radi dobiti, povećanja utjecaja u društvu ili drugih neposrednih probitaka; muljati, petljati |
| 5. | (komu) žarg. udvarati se |
Frazeologija
⃟ muti mi se (pred očima) imam vrtoglavicu, vrti mi se, miješa mi se, manta mi se; švindla mi se
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Mutnjáković (Nova Gradiška, Sesvete, Grubišno Polje)
◊ top. (hidronim.): Mòtica (kod Čazme), Mẉdnī pòtok (Rijeka), Mùtilić pòtok (vrelo, Gospić), Mútnica (desna pritoka Korane), Mútnā vòda (vrelo, Lika), Mẉtnīk (Brač), Mẉtnīk vȁla (Brač), Vȍdomūt (potok); (naselje): Mùtilić (Korenica, 84 stan.)
◊ top. (hidronim.): Mòtica (kod Čazme), Mẉdnī pòtok (Rijeka), Mùtilić pòtok (vrelo, Gospić), Mútnica (desna pritoka Korane), Mútnā vòda (vrelo, Lika), Mẉtnīk (Brač), Mẉtnīk vȁla (Brač), Vȍdomūt (potok); (naselje): Mùtilić (Korenica, 84 stan.)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. mǫtiti (rus. mutít', polj. mącić) ≃ skr. manthayati
