nasŕnuti
nasŕnuti (na koga) svrš. 〈prez. nàsṟnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. nasŕnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasrnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nasrnem |
| 2. | nasrneš |
| 3. | nasrne |
| množina | |
| 1. | nasrnemo |
| 2. | nasrnete |
| 3. | nasrnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nasrnut ću |
| 2. | nasrnut ćeš |
| 3. | nasrnut će |
| množina | |
| 1. | nasrnut ćemo |
| 2. | nasrnut ćete |
| 3. | nasrnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nasrnuh / nasrtoh |
| 2. | nasrnu / nasrte |
| 3. | nasrnu / nasrte |
| množina | |
| 1. | nasrnusmo / nasrtosmo |
| 2. | nasrnuste / nasrtoste |
| 3. | nasrnuše / nasrtoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nasrnuo sam |
| 2. | nasrnuo si |
| 3. | nasrnuo je |
| množina | |
| 1. | nasrnuli smo |
| 2. | nasrnuli ste |
| 3. | nasrnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nasrnuo |
| 2. | bio si nasrnuo |
| 3. | bio je nasrnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo nasrnuli |
| 2. | bili ste nasrnuli |
| 3. | bili su nasrnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nasrni |
| množina | |
| 1. | nasrnimo |
| 2. | nasrnite |
| glagolski prilog prošli | |
| nasrnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nasrnuo, nasrnula, nasrnulo | |
| nasrnuli, nasrnule, nasrnula | |
Definicija
silovito naletjeti na koga; napasti, navaliti
Etimologija
✧ na- + v. srnuti
