nastúpiti
nastúpiti () svrš. 〈prez. nàstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. nastúpio〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nastupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nastupim |
| 2. | nastupiš |
| 3. | nastupi |
| množina | |
| 1. | nastupimo |
| 2. | nastupite |
| 3. | nastupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nastupit ću |
| 2. | nastupit ćeš |
| 3. | nastupit će |
| množina | |
| 1. | nastupit ćemo |
| 2. | nastupit ćete |
| 3. | nastupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nastupih |
| 2. | nastupi |
| 3. | nastupi |
| množina | |
| 1. | nastupismo |
| 2. | nastupiste |
| 3. | nastupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nastupio sam |
| 2. | nastupio si |
| 3. | nastupio je |
| množina | |
| 1. | nastupili smo |
| 2. | nastupili ste |
| 3. | nastupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nastupio |
| 2. | bio si nastupio |
| 3. | bio je nastupio |
| množina | |
| 1. | bili smo nastupili |
| 2. | bili ste nastupili |
| 3. | bili su nastupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nastupi |
| množina | |
| 1. | nastupimo |
| 2. | nastupite |
| glagolski prilog prošli | |
| nastupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nastupio, nastupila, nastupilo | |
| nastupili, nastupile, nastupila | |
| 1. | v. nastup |
| 2. | početi raditi u službi ili na nekoj dužnosti |