nastúpiti
nastúpiti () svrš. 〈prez. nàstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. nastúpio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nastupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nastupim |
2. | nastupiš |
3. | nastupi |
množina | |
1. | nastupimo |
2. | nastupite |
3. | nastupe |
futur | |
jednina | |
1. | nastupit ću |
2. | nastupit ćeš |
3. | nastupit će |
množina | |
1. | nastupit ćemo |
2. | nastupit ćete |
3. | nastupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nastupih |
2. | nastupi |
3. | nastupi |
množina | |
1. | nastupismo |
2. | nastupiste |
3. | nastupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nastupio sam |
2. | nastupio si |
3. | nastupio je |
množina | |
1. | nastupili smo |
2. | nastupili ste |
3. | nastupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nastupio |
2. | bio si nastupio |
3. | bio je nastupio |
množina | |
1. | bili smo nastupili |
2. | bili ste nastupili |
3. | bili su nastupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nastupi |
množina | |
1. | nastupimo |
2. | nastupite |
glagolski prilog prošli | |
nastupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nastupio, nastupila, nastupilo | |
nastupili, nastupile, nastupila |
1. | v. nastup |
2. | početi raditi u službi ili na nekoj dužnosti |