nasamáriti
nasamáriti (koga, se) svrš. 〈prez. nasàmārīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nasàmāren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasamariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nasamarim |
| 2. | nasamariš |
| 3. | nasamari |
| množina | |
| 1. | nasamarimo |
| 2. | nasamarite |
| 3. | nasamare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nasamarit ću |
| 2. | nasamarit ćeš |
| 3. | nasamarit će |
| množina | |
| 1. | nasamarit ćemo |
| 2. | nasamarit ćete |
| 3. | nasamarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nasamarih |
| 2. | nasamari |
| 3. | nasamari |
| množina | |
| 1. | nasamarismo |
| 2. | nasamariste |
| 3. | nasamariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nasamario sam |
| 2. | nasamario si |
| 3. | nasamario je |
| množina | |
| 1. | nasamarili smo |
| 2. | nasamarili ste |
| 3. | nasamarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nasamario |
| 2. | bio si nasamario |
| 3. | bio je nasamario |
| množina | |
| 1. | bili smo nasamarili |
| 2. | bili ste nasamarili |
| 3. | bili su nasamarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nasamari |
| množina | |
| 1. | nasamarimo |
| 2. | nasamarite |
| glagolski prilog prošli | |
| nasamarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nasamario, nasamarila, nasamarilo | |
| nasamarili, nasamarile, nasamarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nasamaren, nasamarena, nasamareno | |
| nasamareni, nasamarene, nasamarena | |
Definicija
pren. prevariti (se), izigrati, podvaliti kome ili biti žrtva podvale
