nàrušiti
nàrušiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàrušen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| narušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | narušim |
| 2. | narušiš |
| 3. | naruši |
| množina | |
| 1. | narušimo |
| 2. | narušite |
| 3. | naruše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | narušit ću |
| 2. | narušit ćeš |
| 3. | narušit će |
| množina | |
| 1. | narušit ćemo |
| 2. | narušit ćete |
| 3. | narušit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | naruših |
| 2. | naruši |
| 3. | naruši |
| množina | |
| 1. | narušismo |
| 2. | narušiste |
| 3. | narušiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | narušio sam |
| 2. | narušio si |
| 3. | narušio je |
| množina | |
| 1. | narušili smo |
| 2. | narušili ste |
| 3. | narušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam narušio |
| 2. | bio si narušio |
| 3. | bio je narušio |
| množina | |
| 1. | bili smo narušili |
| 2. | bili ste narušili |
| 3. | bili su narušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naruši |
| množina | |
| 1. | narušimo |
| 2. | narušite |
| glagolski prilog prošli | |
| narušivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| narušio, narušila, narušilo | |
| narušili, narušile, narušila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| narušen, narušena, narušeno | |
| narušeni, narušene, narušena | |
Definicija
unijeti nepovoljnu izmjenu u što ili u red čega [narušiti javni mir; narušiti zdravlje]; okrnjiti, oštetiti, poremetiti
Etimologija
✧ na- + v. rušiti
