nàlaznīk
nàlaznīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | nalaznik |
| G | nalaznika |
| D | nalazniku |
| A | nalaznika |
| V | nalazniče |
| L | nalazniku |
| I | nalaznikom |
| množina | |
| N | nalaznici |
| G | nalaznika |
| D | nalaznicima |
| A | nalaznike |
| V | nalaznici |
| L | nalaznicima |
| I | nalaznicima |
Definicija
onaj koji je (pro)našao nešto izgubljeno [pošteni nalaznik onaj koji je spreman vratiti nađeno pravom vlasniku]
Etimologija
✧ vidi náći
