nàmjestiti
nàmjestiti (se) svrš. 〈prez. nàmjestīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàmješten〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namjestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namjestim |
| 2. | namjestiš |
| 3. | namjesti |
| množina | |
| 1. | namjestimo |
| 2. | namjestite |
| 3. | namjeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namjestit ću |
| 2. | namjestit ćeš |
| 3. | namjestit će |
| množina | |
| 1. | namjestit ćemo |
| 2. | namjestit ćete |
| 3. | namjestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namjestih |
| 2. | namjesti |
| 3. | namjesti |
| množina | |
| 1. | namjestismo |
| 2. | namjestiste |
| 3. | namjestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namjestio sam |
| 2. | namjestio si |
| 3. | namjestio je |
| množina | |
| 1. | namjestili smo |
| 2. | namjestili ste |
| 3. | namjestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namjestio |
| 2. | bio si namjestio |
| 3. | bio je namjestio |
| množina | |
| 1. | bili smo namjestili |
| 2. | bili ste namjestili |
| 3. | bili su namjestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namjesti |
| množina | |
| 1. | namjestimo |
| 2. | namjestite |
| glagolski prilog prošli | |
| namjestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namjestio, namjestila, namjestilo | |
| namjestili, namjestile, namjestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namješten, namještena, namješteno | |
| namješteni, namještene, namještena | |
| 1. | (što) staviti na određeno mjesto ili u određeni položaj |
| 2. | (što) urediti, pospremiti |
| 3. | (što) opremiti namještajem |
| 4. | (kome, što) razg. podmetnuti, podvaliti, smjestiti |
| 5. | (koga) dati zaposlenje, radno mjesto; zaposliti |
| 6. | (se) a. postaviti se na određeno mjesto ili u određen položaj b. naći namještenje, zaposliti se |