namijéniti
namijéniti (što) svrš. 〈prez. nàmijēnīm, pril. pr. -īvši, imp. namijéni, prid. trp. nàmijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| namijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | namijenim |
| 2. | namijeniš |
| 3. | namijeni |
| množina | |
| 1. | namijenimo |
| 2. | namijenite |
| 3. | namijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | namijenit ću |
| 2. | namijenit ćeš |
| 3. | namijenit će |
| množina | |
| 1. | namijenit ćemo |
| 2. | namijenit ćete |
| 3. | namijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | namijenih |
| 2. | namijeni |
| 3. | namijeni |
| množina | |
| 1. | namijenismo |
| 2. | namijeniste |
| 3. | namijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | namijenio sam |
| 2. | namijenio si |
| 3. | namijenio je |
| množina | |
| 1. | namijenili smo |
| 2. | namijenili ste |
| 3. | namijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam namijenio |
| 2. | bio si namijenio |
| 3. | bio je namijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo namijenili |
| 2. | bili ste namijenili |
| 3. | bili su namijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | namijeni |
| množina | |
| 1. | namijenimo |
| 2. | namijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| namijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| namijenio, namijenila, namijenilo | |
| namijenili, namijenile, namijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| namijenjen, namijenjena, namijenjeno | |
| namijenjeni, namijenjene, namijenjena | |
Definicija
| 1. | pripremiti za što, odrediti svrhu čemu [namijeniti svinju za klanje] |
| 2. | (što komu) upraviti kome, odrediti da bude njegovo |
Etimologija
✧ na- + v. mijena
